Dana 26.02.2024. godine, uz pratnju profesorice Eme Botice, posjetili smo Arheološki muzej u Splitu i izložbu „Memento mori“.
Dana 26.02.2024. godine, uz pratnju profesorice Eme Botice, posjetili smo Arheološki muzej u Splitu i izložbu „Memento mori“.
Doslovni prijevod naziva izložbe jest „Sjeti se smrti“, što je i ključna tema koja potiče posjetitelje na činjenicu da je život prolazan te da trebamo vrednovati svaki trenutak, život općenito, ali i kulturnu baštinu koja ne dobiva zasluženu pažnju. Trebalo je gotovo 40 godina da se brojni arheološki nalazi analiziraju, znanstveno obrade te stave u povijesni kontekst, nakon čega, kao najvažnije, proizlazi priča o Salonitancima koji su bili pokopani na prostoru Zapadne nekropole. Njihove priče saznajemo kroz analizu čak 615 pronađenih grobova (1.-6. stoljeće) i niza kamenih spomenika, iz kojih smo saznali nove zanimljive činjenice o Saloni, ali smo i dobili odgovore na dosadašnje znanstvene nedoumice.
Ova je izložba ne samo da oživljava prošlost naroda kroz priču o smrti i običajima, već otkriva tajne prošlosti i povezuje ih sa našom sadašnjošću. Također, izložbu možemo povezati i sa barokom – predmeti su jako ukrašeni, a Salonitanci su fascinirani smrću. Jedan dio posvećen je samim istraživanjima, dok se u drugom izlažu predmeti pronađeni u grobovima, kroz koje saznajemo o pogrebnim običajima Salonitanaca, a kroz to pak možemo zaključiti kakve su bile njihove životne vrijednosti. Neke od vrijednosti bile su izložene i u muzeju, kao na primjer zlato, razni nakit, svjetiljke, češalj, privjesci, razno posuđe,… pokraj svakog predmeta bilo je napisano objašnjenje, što mi se jako svidjelo jer tako, u vrlo malo vremena, možemo doznati dovoljno zanimljivih informacija o nekom predmetu važnom za povijest ovih prostora. Objašnjenja su bila napisana na hrvatskom, pomalo latinskom, ali i engleskom jeziku, zbog čega smatram da bi i strani posjetitelji mogli uživati u ovoj izložbi i novim informacijama o području koje posjećuju.
Moj najdraži dio izložbe zasigurno je dio sa nakitom jer sam veliki ljubitelj istog. Zanimljivo i fascinantno mi je kako su ljudi, posebno žene već u tom vremenu imale potrebu „ukrašavati“ se naušnicama, prstenjem, ogrlicama i sl. Smatram da nakit daje posebnu dimenziju našem izgledu te ga „podiže“ na novi nivo, a to su ovi narodi shvatili puno godina prije nas, čemu se u isto vrijeme divim, ali i čudim. Također, svidio mi se i dio sa školjkama jer je svaka drugačija na svoj način, s druge strane sam ipak cijeli život na moru pa je ljubav prema svemu vezanom uz prirodu razumljiva.
Zapadna salonitanska nekropola već je otprije poznata kao veličanstvena i jedinstvena, a uz pomoć upravo ove izložbe smo se intimno povezali s ljudima koji su nekad živjeli na ovim prostorima. Ovom izložbom uranjamo dublje u povijest, otkrivamo dosad neotkriveno, povezujemo prošlost sa sadašnjošću te na neki način postajemo istraživači vlastitog identiteta.
Laura Dukić, 2.c